Jabuka, banana, grožđe – ove klasike poznaje vjerojatno svatko. No, svijet voća je mnogo raznolikiji i pun je egzotičnih vrsta koje rijetko viđamo u našim vrtovima i na našim stolovima. Predstavljamo vam nekoliko nepoznatih i egzotičnih vrsta voća koje će obogatiti vaš vrt i razveseliti vaše nepce.
Zašto saditi nepoznate vrste voća?
Voćke u vrtu su pravi dar prirode. U proljeće nas oduševljavaju prekrasnim cvjetovima koji privlače pčele i druge oprašivače, čineći ih jednim od najkorisnijih izbora za okoliš. Tijekom ljeta pružaju hlad, a zahtijevaju minimalno održavanje u usporedbi s drugim vrtnim biljkama. Ipak, najveća nagrada dolazi u obliku slatkih i zdravih plodova koji iz godine u godinu vise na granama i opskrbljuju nas važnim vitaminima.
Kada pogledamo naše vrtove i stolove, stalno nailazimo na iste sorte voća. Osim jabuke, kruške i ostalih poznatih vrsta, postoji čitav svijet neobičnog voća koje se odlikuje izvrsnim okusom i jedinstvenim karakteristikama. Izdvojili smo deset rijetkih vrsta voća koje nezasluženo žive u sjeni poznatijih sorti.
Jagodnjak (Arbutus)
Stablo na kojem rastu jagode? Nažalost, ne. Premda naziv jagodnjak može zavesti, mali crveni plodovi ovog stabla nisu jagode, iako im nevjerojatno sliče. Pogled na svijetlo narančastu unutrašnjost uklanja svaku sumnju.
Okusno, plodovi jagodnjaka ne osvajaju svakoga jer su prilično bezukusni. Međutim, stablo je izvrsno kao ukrasni element u vrtu: njegova gusta krošnja, atraktivni zvonasti cvjetovi koji se pojavljuju zimi, te kora koja se ljušti čine ga pravim ljepoturom. Crveni plodovi dodatno uljepšavaju vrt živopisnim detaljima.
U blagoj mediteranskoj klimi jagodnjak se može saditi u vrt, dok se inače izvrsno uzgaja u posudama.
Aronija (Aronia)
Aronija je u posljednje vrijeme postala pravi hit među ljubiteljima zdrave prehrane. Visok sadržaj vitamina C i antioksidansa čini ovu bobicu pravom vitaminskom bombom. Ono što mnogi ne znaju jest da se ova zdrava namirnica može bez problema uzgajati u vlastitom vrtu.
Grm dostiže visinu od samo oko dva i pol metra, što ga čini idealnim čak i za manje vrtove. Istovremeno, aronija je izuzetno izdržljiva i otporna na zimu, a njezini bijeli cvjetovi u proljeće predstavljaju pravi ukras.
Karamelna bobica (Leycesteria formosa)
Slatkiši koji rastu na stablima vjerojatno su san svakog djeteta – s karamelnom bobicom ta se fantazija gotovo ostvaruje. Od lipnja do rujna biljku krase šareni, klasoliki cvjetovi koji ispuštaju očaravajući miris karamela kroz vrt. Impresivna jesenska boja grma također je zadivljujuća.
Iz cvjetova se tijekom godine razvijaju crvene, a pri kraju zrenja gotovo crne bobice koje imaju gorak, karamelni okus. U vrtu se karamelna bobica pokazuje iznimno jednostavnom za njegu, no zimi joj je potrebna dodatna zaštita od mraza.
Obična mušmula (Amelanchier)
Obična mušmula zapravo se može naći u relativno velikom broju vrtova jer je s brojnim cvjetovima u proljeće i spektakularnom jesenskom bojom gotovo jedinstveno ukrasno stablo. Međutim, plodovi mušmule često ostaju nezapaženi od ljudi i padaju uglavnom kriljanim gurmanlukima – velika šteta kad se zna da su plavkasto-crne male kuglice prave poslastice.
Slatkog i aromatičnog okusa koji podsjeća na borovnice, savršeni su za džem i želee – ali se mogu jesti i svježi ili preraditi u vino.
Drijen (Cornus mas)
Već su ga poznavali stari Grci, a rado se uzgajao i u Njemačkoj – s vremenom je drijen polako pao u zaborav. Nezasluženo, jer ova biljka iz porodice drijenovki ima mnogo toga za ponuditi.
S fragilnim cvjetnim nakitom koji se sastoji od bezbroj sićušnih cvjetova, drijen je prava ljepotica. No i njegove sjajne crvene do gotovo crne bobice kiselkastog okusa pravi su užitak – vrlo aromatične i svježe i prerađene u džem. Uz to, drijen je iznimno otporan: na gotovo svakom staništu, pa čak i tijekom sušnih razdoblja, ovaj voćnjak raste bez problema.
Indijanska banana (Asimina triloba)
Jednako neobičan koliko i naziv indijanske banane, koji u svojoj sjevernoameričkoj domovini nosi naziv pawpaw, može biti i pogrešan: zapravo, ovaj egzotični voćnjak pripada porodici anonovki i tako nije povezan s bananom, niti joj osobito sliči.
U stvarnosti, produljasti plod s glatkom, žućkasto-zelenom korom najbolje se može usporediti s papajon. Iza kore krije se žuta, kremasta pulpa koja spaja tropski okus manga, banane i dinje i jednostavno se može jesti žlicom.
Ali ne samo u tropima možete iskusiti okus ove egzotične voćke – s otpornošću na zimu do -25 °C i robusnom prirodom, indijanska banana prikladna je i za domaće vrtove.
Japanska dunja (Chaenomeles)
Budući da u nazivu nosi riječ “ukrasna”, mnogi misle da se japanska dunja ne može jesti. Zapravo, žuti plodovi previše su ukusni i zdravi da bi se samo promatrali. U narodu se plodovi japanske dunje zbog svoje boje, kiselkastog okusa i visokog sadržaja vitamina C nazivaju i “nordijskim limunima”.
Osim ukusnih plodova, ovaj prekrasni voćni grm osvaja posebno jedinstvenim cvjetovima: od bijele do cinober ili čak grimizno crvene boje, egzotične ljepotice sjaje u proljeće izdaleka i apsolutni su primamac za pogled.
Mušmula (Mespilus)
Izvorno iz Azije, Rimljani su nekada donijeli mušmulu u Europu gdje je stekla veliku popularnost. Danas se ova egzotična voćka nalazi samo povremeno u seoskim vrtovima – a mušmula ima toliko toga za ponuditi.
U proljeće stablo očarava prekrasnim cvjetovima koji su posebno popularni kod pčela, ali odmah očaravaju i ljude. U jesen mušmula osvaja fantastičnom bojom lišća u svijetloj narančasto-žutoj nijansi.
Vrhunac su njezini plodovi u obliku jabuke s markantnim, razjapljenim vrhom. Premda su u početku prilično tvrdi, nakon kratkog skladištenja ili prvog mraza dobivaju mekoću poput kašice i tada razvijaju puni slatko-kiseli aroma. Svojom sporom rastom mušmula je vrlo prikladna i za male vrtove te je dovoljno otporna na zimu, iako ne prigovara toplom položaju.
Plavi krastavac (Decaisnea fargesii)
Naziv govori sve: plodovi egzotičnog stabla plavog krastavca sastoje se od mahuna dugih do 20 centimetara koji svojom upadljivom bojom odmah privlače pažnju. Intenzivno plavi plodovi posebno u jesen nakon opadanja lišća pružaju impresivan vrhunac, zbog čega se stablo plavog krastavca rado koristi kao ukrasna biljka.
Ali i okusno plavi mahuni mogu uvjeriti – želatinozna unutrašnjost ima lagano sladak okus i posebno je popularna u zapadnoj Kini. S pernatim lišćem i visećim grozdovima dugim do 50 centimetara, samo stablo plavog krastavca predivan je prizor koji zahvaljujući otpornosti na zimu može rasti i u našim krajevima.
Žižula (Ziziphus jujuba)
U našim krajevima je žižula prava rijetkost, no u svojoj domovini Kini ovo je voće popularno koliko su kod nas jabuke. Nije ni čudo kad se zna da njezin okus s blagom slatkoćom i laganom kiselošću snažno podsjeća na pečene jabuke.
Žižula, koja se naziva i kineska urma ili prsna bobica, ne osvaja samo svojim okusom. Njezino perasto lišće u jesen sjaji zlatno-žutom bojom, a brojni mali cvjetovi šire ugodno diskretan miris. Osim toga, žižula je s visokim sadržajem vitamina C iznimno zdrava.
Čak i u vrtu ova rijetka egzotična voćka pokazuje izvrsne rezultate: otporna je na mraz do -20 °C i izvrsno se prilagođava uzgoju u posudama.
Crna dijamantna jabuka (Malus Domestica)
Crne dijamantne jabuke rijetka su sorta kineske Red Delicious jabuke, poznate i kao Huaniu, koja se uzgaja u planinskom području Tibeta. Njihova kožica je tamno ljubičasta, poput šljive, gotovo crna, dok je unutrašnjost bijela. Govori se da imaju izrazit, sladak okus – ali gotovo je nemoguće probati ih.
Zašto su crne dijamantne jabuke tako rijetke?
Crne dijamantne jabuke mogu se uzgajati samo u svojoj matičnoj regiji, oko malog planinskog grada Nyingchi u Tibetu. Regija ima jedinstvenu klimu i ne postoji mjesto u svijetu koje odgovara njihovim uvjetima uzgoja izvan tog područja. Izvozi se širom Azije, uglavnom u velike kineske gradove, ali ne i dalje.
Osim jedinstvenih zahtjeva za uzgoj, potrebno im je i mnogo godina (navodno do osam) da dostignu zrelost i počnu davati plodove. Dodajte tome činjenicu da plodonose samo dva mjeseca godišnje i jasno je zašto su skupe i teško dostupne. Trenutno ih nijedan uzgajivač ne izvozi izvan Kine.
Jesu li crne dijamantne jabuke zdrave?
Kao i sve jabuke, crne dijamantne jabuke zdrave su za vas. Sadrže puno vlakana, kao i vitamine A, B i C.
Bavarski kivi ili mini-kivi (Actinidia arguta ‘Weiki’)
Bavarski kivi, poznata i kao mini-kivi sorte ‘Weiki’, prava je revolucija u uzgoju kivija. Ova robusna, zimski otporna penjačica donosi male, glatke, nedlakave plodove koji se mogu jesti zajedno s korom i imaju intenzivniju aromu od običnih kivija.
Razvijen u znanstvenom centru Weihenstephan u Bavarskoj, odakle i dolazi ime (‘Wei’ od Weihenstephan i ‘ki’ od kiwi), ovaj kultivat pokazuje izvanrednu prilagodljivost našim klimatskim uvjetima.
Karakteristike bavarskog kivija
Plodovi su približno veličine ogrozda, zeleni, glatki i slatko-aromatični. Bogati vitaminom C, mogu se jesti svježi direktno s grma ili prerađivati u džem i sok. Za razliku od trgovačkih kivija, ove male plodove nije potrebno guliti.
Biljka raste kao povijuša i zahtijeva potporu poput pergole ili rešetke. U svibnju i lipnju krasi ju mirisno bijelo cvijeće koje privlači oprašivače. Jedna od najvećih prednosti bavarske kivi je njezina izuzetna otpornost na mraz do -30 °C, što je čini idealnom za uzgoj u kontinentalnoj klimi.
Uzgoj zahtijeva sunčan, zaštićen od vjetra položaj i propusno tlo. Važno je napomenuti da ženske biljke za plodonošenje zahtijevaju muške oprašivače, stoga je potrebno zasaditi najmanje jednu mušku biljku uz ženske. Biljka je vrlo rodna i otporna na bolesti i štetnike, što je čini odličnim izborom za organski uzgoj.
Zaključak
Ove neobične vrste voća zaslužuju više pažnje u našim vrtovima. Osim što nude jedinstvene okuse, one su često otporne, jednostavne za uzgoj i predstavljaju pravi ukras tijekom cijele godine. Bilo da tražite nešto novo za svoj vrt ili želite iznenaditi goste egzotičnim voćem, ove sorte sigurno neće razočarati. Vrijeme je da izađemo iz zone komfora poznatih vrsta i otvorimo se čudesnom svijetu rijetkog i neobičnog voća.